Poznati Župljani

akademik

Josip Roglić

akademik

Vladimir Luetić

Prof. dr. sc.

 Marko Turić

Povjesničar

Tomislav Luetić

svećenik

don Ivan Turić

ŽUPSKI ZASEOCI

Župa se sastoji od pet većih zaselaka.

Središnji zaselak je Takalo. Podno njega je župna Crkva Sv.Ivana Krstitelja od 1906. Iza crkve je staro groblje, usred kojega su ostaci temelja stare Crkve Sv. Ivana koja je građena 1599/1600. skupa s Crkvom Sv. Mihovila u Rašćanima. Tu je župna kuća sagrađena 1871., a uz nju je kapela Sv. Josipa sagrađena 1890. Od 1874. bila je pučka državna škola u privatnoj kući obitelji Roglića (zvani nadimkom Mačice). Nakon Drugog svjetskog rata sagrađena je uz samu cestu, uz bivšu kuću Ante Roglića (Mačice), državna zgrada za školu. Sada je škola zatvorena jer nema djece. Uz školu je 1996. sagrađena nova pošta. Takalo je jedno od najstarijih naselja u cijeloj župsko­-rašćanskoj žlibini i široj okolici. U njemu su živjela mnoga plemena koja su izumrla ili su preselila drugdje. Neka su plemena zbog udaja promijenila prezime. Tako se, na primjer, Mara Juričić­Lovrinčević udala za Josipa Pirić-Buljubašića koji je došao iz Zagvozda, a potomci su im današnji Buljubašići u Rupi (donji dio Takala). Tu još postoji stara kuća u kojoj je navodno živio Toma Juričić. Sada su u Takalu najbrojniji Miloši.

Od Takala prema istoku nalazi se, grupiran na nekoliko mjesta, zaselak Roglići. U njemu je od 1904. kapela Gospe Lurdske, koju je sagradio Ante Roglić, a u isti zaselak pripada i već spomenuta nova škola, a od 23. lipnja 1996. i nova pošta.

Krajnji zaselak prema istoku su Luetići, gdje je kapela Sv. Brune, sagrađena krajem 18. stoljeća, pošta od 1870. u privatnoj kući, pa sve dok nije nedavno otvorena nova pošta u državnoj zgradi, zatim je tu mala kapelica Gospi uz cestu i znameniti stećak usred zaseoka, na kojem je uklesana legenda o Sv. Juri.

Zapadno od Takala nalazi se zaselak Garmazi,  a na padinama prijevoja Turije je zaselak Turići. Na vrhu Turije nalazi se jedini tunel u Imotskoj krajini, a malo dalje na zapad poznata je spomen-ploča u čast Napoleona za čije je vladavine izgrađena ova značajna cesta. Ispod samoga tunela danas je privatna kuća obitelji Gudelj dograđena na temeljima nesuđenoga franjevačkoga samostana koji su počeli graditi za vrijeme Napoleona, ali ostade nedovršen.

Zaseoci Luetići, Roglići, Takalo, Garmazi i Turići čine Donju Župu. Nju nadvisuju dvije kapele na Biokovi: Sv. Jure i Sv. Roka.

U Srednju Župu spadaju zaseoci: Šarići, Brnići i Lelasi, a nalaze se na Brdu između vrhunaca Vrana i Lukovca, sjeverno od Donje Župe.

U Gornju Župu spadali su zaseoci: Lovrinčevići, Bikići, Pilji, Babani i dvije obitelji Gudelja. Oni su se odvojili od Župe i s nekoliko zaselaka koji su se odvojili od Krstatica osnovali Biokovsko Selo. Godine 1835. radili su katastar Župe. Sada se on čuva u Državnom povijesnom arhivu u Zadru. Sastoji se od 28 sekcija na tvrdom papiru (kartonu). Svaka sekcija sastavljena je od 4 lista koji su povezani i mogu se preklapati. Dodatno postoje dvije sekcije od po 4 lista na kojima su u većem mjerilu ucrtani zaseoci. Uz državne stručne ljude kao vještaci, članovi povjerenstva sudjelovali su domaći ljudi, starci. Na svaku sekciju upisana su po tri imena tih domaćih ljudi, staraca i kao predsjednik (capo) ispred svih upisan je tada vjerojatno najstariji župljanin koji je još bio pri visokoj duhovnoj snazi. To je Jakov Luetić, rođen oko 1735. koji je tada mogao imati oko sto godina. On je upisan na svim sekcijama. Ostala trojica "staraca" kao članovi povjerenstva, ovisno o području o kojim se radilo na dotičnoj sekciji, bili su: Josip Baban, Jure Bikić, Petar Bikić, Ivan Brnić, Jure Brnić, Petar Garmaz, Jure Lelas, Andrija Lovrinčević, Jakov Lovrinčević, Luka Luetić (sin Jakovljev), Marko Miloš, Mateša (Mate) Šarić, Nikola Šarić, Mijo Roglić i Andrija Turić. Svaki je pored svojega imena stavio križ.

Primjetno je, da su u veće parcele upisivali ime i prezime vlasnika, pogotovo ako je vlasnik bio netko izvan Župe. Tako nalazimo mnoga imena iz Krstatica, Slivna, Rašćana pa čak i iz Runovića. Na nekim većim parcelama upisano je ime i domaćih ljudi, kao, gotovo redovito, ime spomenutog predsjednika povjerenstva Jakova Luetića. Većinu parcela koje su tada još bile u posjedu ljudi iz okolnih sela, župljani su kasnije pokupovali, (ili su zamjenjivali) ali su neka imena starih vlasnika sačuvana u nazivu parcele ili lokaliteta, npr. Barićevina po Barićima (Petru, Anti, Juri i Mati) iz Slivna, Zeljkovina po Zeljku (Ivanu i Stipi) iz Slivna i dr.

U tom katastru dobra su u bojama i u većem mjerilu pokazani svi zaseoci, pa je vidljivo da su još tada pod Stranom ispod postinja živjeli Turići (ispod Orlića), Batošići (u Orašću) i dobar dio Roglića. Osim njih pod Stranom su se nalazile, tu i tamo, po koja kućica Selaka, Prgometa i Lendića, a neke od njih su se očuvale do nedavno, dok su Turići, Roglići i Batošići preselili k Napoleonovoj cesti.

Brojevi katastarskih čestica određenih tada vrijede i danas, tj. iste brojeve nalazimo u novijem katastru u Imotskom. Tako je stara Crkva Sv. Ivana i groblje na k.č. 141., Crkvica Sv. Jure na k.č. 66., Sv. Roka 67., Kapela Sv. Brune i kuća uz kapelu na k.č. 203., s tim da je kuća kasnije proširena na dio k.č. 202.

Ovdje treba napomenuti da prema tom starom katastru, Crkva Sv. Mihovila pripada Rašćanima, na k.č. 2471, a sama crkva nosi broj 120. Granica ide točno zapadnim rubom groblja, s tim da je na tom dijelu granica povučena običnom crtom kao i ona s njenih ostalih strana, a ne katastru u Imotskom ta crkva katastarski uključena u Župu. Briška lokva i po ovom katastru pripada Župi iako uvučeno kao  kvačica, tako da sve okolo pripada Rašćanima, a pristup je s južne strane, od potoka.

Izvor: "Župa Biokovska sa rodoslovljima",

          Tomislav Luetić