Berba grožđa u Župi

Župa je mjesto sa brojnim vinogradima rasprostranjenima uz  granično područje Parka prirode Biokovo. Berba za rane sorte započela je u subotu 06. rujna a urod je nešto manji od očekivanog, prvenstveno zbog velikih suša koje su zadnjih mjeseci zahvatile ovo područje. Vinogradari su ipak zadovoljni rezultatima sa početka berbe.

Ranije nego ikad u Župskim je vinogradima počela berba grožđa. Tromjesečna suša ubrzala je zriobu, grožđa je manje, no zato je njegova kvaliteta iznimna, s velikom koncentracijom sladora i optimalnim odnosom kiselina. Vinogradi ove godine donose manje prinose, ali će zato privatni kupci i poneka vinarija (ako za njih nešto preostane)  biti zadovoljni.

Nepovoljni  meteorološki uvjeti tijekom proljeća (svakodnevno kišenje u kombinaciji sa sunčanim razdobljima) pogodovali su razvoju peronospore i raznih štetnika (crvenog pauka, grožđanih moljaca i dr.), što je ove godine urod smanjilo za trećinu. Loša zaštita vinograda ostaje i dalje boljka ovdašnjih vinogradara, što iz neinformiranosti, nepovjerenja u kemijske preparate (pesticide, fungicide i dr.) i nedovoljnog vremena posvećenog vinogradu, uzrok su tome da prinos grožđa u ovom kraju još uvijek ovisi većinom o „volji Božjoj“.

Loza je tijekom ljeta patila i zbog nezapamćene suše pa će iz tih razloga prinosi biti za dodatnih 10 - 15% manji. U prošlosti je bilo i  gorih „vinskih“ godina (ponekad i bez uroda) što je naše pretke natjeralo da stvore sortu koja će i u najtežim uvjetima donijeti kakav-takav prinos.

Stari vinogradari ovog područja uzgojili su posebnu vrstu bijelog grožđa, specifična imena „bila medna“.

Bijela medna je sorta koja ima dosta bujnu stabljiku (trs), dugačke mladice i internodije . List je velik, skoro pa okrugao, cijeli ili trodijelan, sa plitkim urezima. Grozd na bijeloj mednoj je vrlo velik i može doseći do 1, 5 kg težine, zbijenog zrna, piramidalnog ili češće okruglog oblika. Bobica je krupna, potpuno okrugla sa žutozelenom kožicom. Nije pogodna za uzgoj u vrlo tankom i siromašnom tlu pa se ovdje sadi na parcelama u polju ili okolo većih parcela namijenjenima uzgoju drugih poljoprivrednih kultura, na mjestima gdje se voda prirodnim putem slijeva i nakuplja (tzv.“uzvode“). Poželjna su vlažna i deblja tla kako bi do izražaja došla  njena velika rodnost i mogućnost da se u visokom uzgoju dobije na jednom trsu na desetke obilatih grozdova.  Iako je velike rodnosti ima slatko grožđe, a vino dobiveno od ove sorte ima boju meda. U najgorem slučaju, kada je godina kišna i na mjestu gdje je dosta debelo tlo, mošt dobiven od bile medne sadrži od 17 – 19 % šećera.

Budući da se loza u ovom području uzgaja na dosta mršavijem tlu (na debljoj zemlji stariji su stanovnici ovog kraja uzgajali žitarice), mošt dobiven od ove sorte sadrži i do 23 % šećera, sa  5 – 7 grama / litru  ukupnih kiselina. Vino je prepoznatljivog i za ovu sortu specifičnog okusa i boje.

Najbolje vino na ovom području dobiva se iz mošta pripravljenog miješanjem bijele medne i kujundžuše, koja je vrlo raširena sorta u župskim vinogradima.