|
Turići
TURIĆI
su staro župsko pleme nastanjeno na brdu Turiji. Turija je u
širem smislu riječi planinski prijevoj između planina Biokove i
Strane, a u strogo užem smislu to je istočna padina toga
prijevoja, dok je zapadna padina Debelo Grablje, a na vrhu toga
prijevoja leži Mačni Dolac i do njega najviši predio zvan Točak.
Pod Turijom Župljani podrazumijevaju istočne padine od Točka do
iznad zaseoka Garmazi. Na tim padinama nalazi se zaselak Turići.
Usmena
predaja u jednom od svojih oblika kaže i to da je Turija dobila
sadašnje ime za vrijeme Francuske vladavine uslijed čestoga
ponavljanja istih zapovijedi i riječi radnicima i vojnicima.
Najčešće su Francuzi, rukovodioci upotrebljavali svoju riječ:
'Tour'! Ona je po sluhu i jeziku našega naroda imala i znak
turanja ... Po navedenoj francuskoj riječi koja je ujedno
označavala i zapovijed, doista su naši pradjedovi pod vojnom
ophodnjom morali turati veoma teško kamenje po vrletnim stranama
i provalijama. Neki Gudelj koji se u to vrijeme bio nastanio kao
samac uza sami logor na Turiji (potomci su mu bili prvi putari i
zidari), bio je kod francuskih rukovodilaca kurir. Kako su stari
ljudi pričali, njemu su u svako doba noći i dana davali gotovo
isti nalog u dvije francuske riječi: 'Tour' i 'Retour'. On je
trčao tamo i amo kud su ga zapovijedi upućivale. U to vrijeme i
on je dobio drugo prezime Turić, a njegovi su se potomci i
službeno prozvali Gudelji - Turići.
Usmena
predaja svašta donosi, a papir sve podnosi. Pod francuskom
upravom cesta je građena 1806-1809. (4 godine, bez sumnje
rekord!), a zatim je do 1813/14. građen nedovršeni samostan.
Prezime
Turić a i Turija spominju se puno ranije, što je vidljivo iz
izlaganja koje slijedi.
Prema
predaji, nekad su Turići živjeli u predjelu između Vrana i
Lukovca (Šarići u Srednjoj Župi) i zvali su se Turići, a imali
su nadimak Galešići. Taj su nadimak kasnije odbacili. I sada se
tamo jedan lokalitet naziva "Turića guvno". Pri diobi zemlje
1726. spominju se Turići i dobili su svoj dio u Zmijavcima. U
Stanju duša 1744. zabilježene su obitelji Mate Turića s 25
čeljadi i Jure Turića s 6 čeljadi. Godine 1860. u Župi je bilo 9
manjih obitelji Turića, koje su već tada većinom rodbinski bile
tako daleko da su se još od prije među sobom ženili i udavali,
što je evidentno u rodoslovlju koje slijedi. Prema tome, svaka
priča o nekom novopečenom prezimenu Turić nije održiva. Prve
nastambe na današnjoj lokaciji Turić su imali pod postinjem
ispod Orlića, a prve kuće sagrađene su tamo gdje je sada kuća
Marijana Turića (zv. Letin) i kuća Stipe p. Mate Turića. Za te
kuće krovnu građu donijeli su iz Biokove, a crijep iz Makarske
pješačkom stazom preko Biokove, tj. preko Šćirevca, pa niz Zečev
klanac. Nikakve ceste još nije bilo.
Pri popisu
pučanstva 1948. na području Hrvatske Turiće nalazimo na 29
mjesta, a popisano je ukupno 346 osoba u 85 obitelji.
Najbrojnije skupine nalazile su se tada u ovim mjestima:
Krivodol 40(6), Proložac Donji 29(5), Stilji (Metković) 78(18) i
Župa 61 (12). Kolijevka im je Stilji i Župa, jer su u Krivodol i
u Proložac došli iz Župe (staroga Vrdola) nakon oslobođenja od
Turaka, kao i mnoga druga plemena.
Izvor: "Župa Biokovska sa
rodoslovljima",
Tomislav Luetić
|
