Poznati Župljani

akademik

Josip Roglić

akademik

Vladimir Luetić

Prof. dr. sc.

 Marko Turić

Povjesničar

Tomislav Luetić

svećenik

don Ivan Turić

Zavjetni križni put za sve hrvatske žrtve

Hrvatski branitelj Franjo Drljo hodočastio od Prevlake do Iloka Zavjetni križni put za sve hrvatske žrtve

Nošen vjerom i ljubavlju spram Boga i čovjeka, Franjo Drljo pokazao je kako se malim koracima može podsjetiti na velika djela - učinio je to za promicanje istine o Domovinskom ratu i u spomen na sve hrvatske žrtve

U povodu 15-godišnjice vukovarske bitke, simbola hrvatske pobjede i stradanja, hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Franjo Drljo hodočastio je Lijepom Našom - od Prevlake do Iloka. U dvadesetak dana, koliko je trajao njegov - kako ga je sam nazvao - Zavjetni križni put, prepješačio je oko tisuću kilometara.

Hrvatska pomorska i vojna tradicija zavjetovanja nakon preživljenih bura i oluja te povratka s raznih bojišnica potaknula je ovoga hrvatskog branitelja na njegov Zavjetni križni put.

 Franjo Drljo pripadnik je Specijalne policije MUP-a, a bio je i dragovoljac Domovinskog rata u sklopu policijske postrojbe ATJ Lučko. U obranu domovine uključio se već u kolovozu 1990., a do 1995. godine sudjelovao je u brojnim bitkama i akcijama Domovinskog rata. Jedna od takvih akcija zatekla ga je i nadomak Vukovara te je 13. listopada 1991. sudjelovao u proboju prema opkoljenom Vukovaru. U toj, iz još uvijek neutvrđenih razloga, neuspjeloj akciji poginula su trojica i ranjeno je dvadesetak pripadnika ATJ Lučko, a Franjo je bio u udarnoj skupini i jedan je od rijetkih koji tada nisu ranjeni. Neposredno nakon obustave proboja u opkoljeni Vukovar, na brdu Sveta Ana kod Nuštra Franjo se zavjetovao Majci Božjoj da će, ako preživi rat, pješačeći duž cijele Hrvatske doći u Vukovar, ali tek kada Hrvatska bude potpuno slobodna. Proteklih petnaest godina svaku je korizmu svakodnevno postio, a ove je godine odlučio ispuniti svoj zavjet.

Na Zavjetni križni put krenuo je 28. listopada s Prevlake, otkuda je ispraćen blagoslovom don Ivana Turića, a hodočašće je završio 18. studenoga u Iloku, na misi koju je predvodio mons. Tadija Pranjić. Kako je sam istaknuo, Franjo Drljo je svoj Zavjetni križni put posvetio svim stradalnicima Domovinskoga rata - poginulima i umrlima, zatočenima i nestalima, ranjenima i proganjanima.

Franju su u njegovoj nakani poduprli kolege iz Specijalne policije pa je u sklopu njihove udruge tim povodom utemeljen i Programsko-organizacijski odbor "Uzdanica '90", a tijekom hodočašća, uz potporu nekoliko suboraca i prijatelja, kao suorganizatori pridružile su se i druge udruge proizašle iz Domovinskog rata te gradovi i županije kroz koje je prolazio. Na pojedinim dionicama, u suradnji s lokalnim vlastima i braniteljskim udrugama, posjetio je određena važna mjesta iz hrvatske povijesti, napose iz Domovinskog rata, te je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odao počast tamošnjim žrtvama.

Tijekom hodočašća Franjo je sa sobom nosio, za tu prigodu, posebno izrađen drveni križ - repliku autorskog djela vlč. Zlatka Sudca iz kapele u centru Betanija na Malom Lošinju. Repliku je, uz dopuštenje autora, izradio akademski slikar Željko Karaula, a vlč. Sudac ga je blagoslovio i predao Franji kako bi ga čuvao i poticao u ispunjenju njegovog zavjeta. Uz to, Franjo je s Prevlake uzeo i cijelim putem nosio kamen te ga bacio u Dunav kod Iloka, čime je simbolično želio prikazati jedinstvo Hrvatske te obilježiti svoj ratni put. Protkan kršćanskim vjerovanjem i domoljubljem, po biblijskom motivu borbe Davida i Golijata, želio je slikovito prikazati odnos vojnih snaga velikosrpskih agresora i tek stvorene hrvatske države. Tijekom hodočašća Franjo je, bez obzira na vremenske (ne)prilike, dnevno pješačio oko 50 kilometara pa i više, a spavao je u šatoru podignutom uz samu dionicu puta. U Vukovar je, kako je i bilo planirano, stigao nakon 22 dana pješačenja, 18. studenoga - na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Istoga dana produžio je do Iloka, gdje je bila posljednja postaja njegovog Zavjetnog križnog puta, a cijelim putem pratila ga je molitva vlč. Sudca, koji ga je na hodočašće ispratio riječima: ?Isuse i Marijo, ponesite noge njegove!"

Iako se cijelo to vrijeme nije želio osobno medijski eksponirati, ističući kako su njegove nakane usmjerene na sve hrvatske žrtve Domovinskog rata, Franjo Drljo je itekako zaslužio priznanje za svoj pothvat. Nošen vjerom i ljubavlju spram Boga i čovjeka pokazao je kako se malim koracima može podsjetiti na velika djela - učinio je to za promicanje istine o Domovinskom ratu i u spomen na sve hrvatske žrtve.

Prosinac 2006.

Izvor: Hrvatski vojnik br.114